„ Nije bogat onaj koji puno ima, bogat je onaj kojem malo treba“

ODRŽIVI RAZVOJ OBITELJI

Današnji čovjek sve više se suočava s pitanjem da li je životni put koji je odabrao ispravan za društvo i obitelj (kao temelj svakog društva), i da li je on jedini moguć i u dugom razdoblju održiv za sve, a ne samo za manjinu odabranih. Gomilanje osobnog bogatstva, sve veća potrošnja „neophodnih“, a najčešće nepotrebnih stvari, orobljuje nas obavezama, oduzima slobodno vrijeme i upreže u bezlični tok hiperkapitalizma. Sve se češće pitamo da li nas to usrećuje i ispunjava? Etika i moral, odnosno ljudskost, zamjenjuje se pravilima, paragrafima, zabranama, smjernicama kojih je sve više kao i onih koji ih izmišljaju, provode i nadziru. Danas se čovjeku oduzima pravo izbora, samostalnost i neovisnost vrlo suptilnim metodama propagande prezentirane putem društvenih autoriteta u politici, znanosti i privredi. Napredak i stalni rast koji se kvantificira količinom potrošenih dobara, od hrane, odjeće, preko energenata, sredstava za čišćenje, do lijekova, ne čini nas niti zadovoljnima, ni sretnima, a ni zdravima, već upravo suprotno. Postali smo društvo sebičnih, gramzivih i bezosjećajnih pojedinaca koji, zadovoljavajući formu, žive u atomiziranim obiteljima, nesposobni u punini ostvariti zdrave odnose temeljene na suosjećanju, međusobnom pomaganju i solidarnosti.

Kako iz tog kruga uzorka i negativnih posljedica?

Put izlaska nije lagan niti brz, ali je moguć i ostvariv. Često se griješi u pristupu, kao što je to primjer i s dijetama, odnosno pravilnom režimu prehrane, a koje se temelje na „odricaju“ bez stvarne želje da se promijene navike koje su dovele do potrebe za dijetom. Kako se običava reći - „sve je u glavi“, a pouzdano je svi imamo, počnimo od nje, jer nas to najmanje košta. Kako krenuti?

1. Izbrisati riječ „odricanje“ koja negativno utječe na bilo koju odluku i umijesto nje upotrijebiti riječ „potreba“. Kroz realnu analizu „potreba“ možemo doći do zapanjujućih saznanja o nama.

2. Kao mjerilo svih stvari staviti predznak „eko“. Što nije dobro za prirodu nije dobro ni za nas. Mi smo dio prirode, ona služi nama dok ju ne ugrozimo, prema tome ne stavljajmo se iznad nje. Trebamo se zapitati kod zadovoljenja svake naše potrebe, da li je ona neprijateljska prema prirodi, kako se ponašaju proizvodi u stvaranju i deponiranju.

3. „Neovisnost“ – samo neovisan čovjek je slobodan čovjek, a samo slobodan čovjek je sretan čovjek, logični zaključak do sreće (iskonska težnja čovjeka) dolazi se neovisnošću. Mora se priznati DA je to najteži dio, Ali se treba postaviti pragmatično, NE treba ostvarivati neovisnost u svemu I pod svaku cijenu jer I to može umanjiti sreću I zadovoljstvo.

„DOMUS-FUTURA – ODRŽIVI RAZVOJ OBITELJI“ stavlja pojedinca u obitelj kao temeljnu jedinicu društva nastalu dobrovoljnim udruživanjem dviju osoba (bez obzira na spol), s njihovim potomstvom (bez obzira na spol i broj) i njihovim srodnicima, koje životne situacije razdvajaju i ponovno spajaju. Zašto obitelj? Zato jer je obitelj evolucijsko dostignuće čovjeka i zasad (osim neuspjelih eksperimenata) jedino mjesto ostvarivanja svih osnovnih potreba čovjeka.

Svaki čovjek ima kožu kao prvu liniju zaštite od okoline, odjeću kao drugu kožu i kuću kao treću zaštitu od okoline. Kroz povijest sve tri „kože“ su se uljepšavale, ukrašavale i održavale ovisno o modnim trendovima, često u suprotnosti od stvarnih potreba.

Naš interes je kuća i želja da je pretvorimo u ugodan dom koji članovima domaćinstva uz najmanje troškova osiguravaju neovisnost kroz ekološki promišljeno zadovoljavanje potreba svih članova. Važno !!! Uvijek kritički i promišljeno koristiti sva inovacijska i tehnološka dostignuća.

Niže navedeni su aspekti održivog razvoja obitelji, dodatno razrađeni već spomenutim segmentima (potreba, ekologija, neovisnost) koje upotpunjuju: održivost, ekonomičnost, funkcionalnost, estetika, etičnost.

ASPEKTI  ODRŽIVOG RAZVOJA OBITELJI: